PRIVLAČNA, ENKRATNA IN NEPONOVLJIVA BITJA Davne je 1985. godine teoretičar umjetnosti Ješa Denegri ,kao selektor izložbe, postavio u galeriji Equrni izbor aktualne slovenske likovne umjetnosti. Izložbu je nazvao "Slika je ruševina koja se gradi” ("Slika je ruševina, ki se gradi" ). Da li je eminentni likovni kritičar i teoretičar več tada, kad ni sami umjetnici nisu mogli bez zanosa govoriti o tako jednostavnom i stoljećima prisutnom djelovanju kao što je slikanje, vizionarski najavio da će riječi s kojima je bila veličana kulminacija razvoja umjetnosti proteklih dva stoljeća (tada je ovo sveto uvjerenje sveprisutno vladalo), postati nemočne, pa čak i smiješne? Skoro da i nema riječi iz rječnika visokog modernizma, koje danas ne bi zvučale patetično i napuhano. Zatrovanim se čine čak i na izgled nedužni, formalistički pojmovi, kao što su … i upravo pretenciozno djeluje onaj koji sliku ili skulpturu nazove i istovremeno priča o njenom Sav se taj patos uistinu začuđujuće jednostavno i bezbolno urušio. Ostale su samo slike, rječite u svojoj šutnji. Ulijevale su se i razlijevale, stapale i raztapale, rušile i gradile i ponovo rušile, i tako će i biti. Jednostavno i tiho, u intimi kontemplacije i danas se zgušnjavaju u oblike,koje će vlastito materijalno postojanje smjestiti u ciklus vječnog preobražavanja i mijenjanja u vremenu. Moje je slikarstvo propeto u luku koji s jedne strane podupire iskustvo radikalnoga minimalizma (slike B&W i R..R..B iz 1977. godine), a s druge strane strukturirane mentalne projekcije od bogova napuštenog literarnog svijeta, prikazane 2000. godine na izložbi u galeriji Equrna.
info@ajngel.hr